drvo života (lat. Arbor vitae).
1. Simbol životne borbe i besmrtnosti u mitologijama svih starih naroda Istoka. Prikazivano je najčešće kao drvo datulje ili palme, a često između dviju životinja koje mu se klanjaju (koza, sfinga ili neko drugo mitsko biće). Smisao mita u prikazanim oblicima i onima pronađenima u raznim arheološkim nalazima vjerovanje je da čovjek, uspije li uzeti plodove s takva stabla, ma gdje ono izraslo, dobiva vječni život. Spominje se i u prvim biblijskim knjigama Staroga zavjeta kao drvo spoznaje dobra i zla, ili kao drvo koje Jahve učini da procvjeta, ili kao cedar libanonski – simbol života i rasta. U kršćanstvu naziv za križ, koji zamjenjuje starozavjetno drvo spoznaje dobra i zla u raju zemaljskome. U srednjem vijeku križ katkad preuzima oblik stabla; njegovo značenje osobito je razradio sv. Bonaventura.
2. U etnologiji, ornamentalni motiv. Sastoji se od drveta, biljke ili grane kao središnjeg elementa, kojemu se sa svake strane nalazi po jedna ptica, rjeđe neka druga životinja. Motiv potječe sa starog Orijenta sa simboličnim značenjem cikličkog obnavljanja života, besmrtnosti i plodnosti. U hrvatskome folklornome likovnome izrazu pojavljuje se kao motiv u seoskome tkanju te rezbarstvu. Često je zastupan na rezbarenoj prednjoj strani škrinjâ s ravnim poklopcem iz jadranskoga područja.
